Natrag<< |
2953
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o zaštiti prava pacijenata, koji je donio Hrvatski sabor na
sjednici 19.
studenoga 2004. godine.
Broj:
01-081-04-3610/2
Zagreb, 24. studenoga 2004.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se
Zakonom određuju prava pacijenata prilikom
korištenja zdravstvene zaštite te način zaštite i promicanja tih prava.
Pacijentom u
smislu ovoga Zakona smatra se svaka
osoba, bolesna ili zdrava, koja zatraži ili kojoj se pruža određena
mjera ili
usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti,
liječenja
ili zdravstvene njege i rehabilitacije.
Članak 2.
Svakom
pacijentu jamči se opće i jednako pravo na
kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom
zdravstvenom
stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim
načelima, u
najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih
stavova.
Načela zaštite prava pacijenata
Članak
3.
Zaštita
prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti
i
dostupnosti.
Načelo humanosti zaštite prava pacijenata
Članak
4.
Načelo
humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se:
–
osiguravanjem poštivanja pacijenta kao ljudskog bića,
–
osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta,
– zaštitom
osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti,
svjetonazora te
moralnih i vjerskih uvjerenja.
Načelo dostupnosti zaštite prava pacijenata
Članak
5.
Načelo
dostupnosti zaštite prava pacijenata podrazumijeva jednaku mogućnost
zaštite
prava svih pacijenata na području Republike Hrvatske.
II. PRAVA PACIJENATA
Pravo
na suodlučivanje
Članak
6.
Pravo
na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i
pravo
na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno
terapijskog
postupka.
Iznimka od prava na suodlučivanje
Članak
7.
Pacijentovo
pravo na suodlučivanje može se iznimno ograničiti samo kada je to
opravdano
njegovim zdravstvenim stanjem u slučajevima i na način posebno
određenim ovim
Zakonom.
Pravo
na obaviještenost
Članak
8.
Pacijent
ima pravo na potpunu obaviještenost o:
– svome
zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i
ishoda određenoga
dijagnostičkog ili terapijskog postupka,
–
preporučenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za njihovo
obavljanje,
– mogućim
prednostima i rizicima obavljanja ili
neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata,
– svome pravu
na odlučivanje o preporučenim
pregledima ili zahvatima,
– mogućim
zamjenama za preporučene postupke,
– tijeku
postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite,
– daljnjem
tijeku pružanja zdravstvene zaštite,
–
preporučenom načinu života,
– pravima iz
zdravstvenoga osiguranja i postupcima za
ostvarivanje tih prava.
Pacijent ima
pravo dobiti obavijesti na način koji mu
je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti.
Pacijenti s
invaliditetom imaju pravo dobiti
obavijesti u njima pristupačnom obliku.
Članak 9.
Obavijesti iz
članka 8. stavka 1. ovoga Zakona na
usmeni zahtjev pacijenta obvezan je dati zdravstveni radnik visoke
stručne
spreme koji pacijentu izravno pruža određeni oblik zdravstvene usluge.
Članak 10.
Pacijent ima
uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje
o svome zdravstvenom stanju, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ovoga
Zakona.
Drugo stručno
mišljenje iz stavka 1. ovoga članka,
pacijentu je, na usmeni ili pisani zahtjev, obvezan dati svaki
zdravstveni
radnik visoke stručne spreme i odgovarajuće specijalizacije, koji nije
sudjelovao u izravnom pružanju određenog oblika zdravstvene usluge
pacijentu iz
članka 9. ovoga Zakona.
Članak 11.
Tijekom
pružanja zdravstvene zaštite, nakon svakog
pregleda i zahvata, pacijent ima pravo na obaviještenost o uspjehu,
odnosno,
neuspjehu i rezultatu pregleda ili zahvata kao i o razlozima za
eventualnu
različitost tih rezultata od očekivanih.
Članak 12.
Pacijent ima
pravo biti upoznat s imenima te
specijalizacijom osoba koje mu izravno pružaju zdravstvenu zaštitu.
Članak 13.
Pravo na
obaviještenost ima i pacijent s umanjenom
sposobnošću rasuđivanja, u skladu s dobi, odnosno s fizičkim,
mentalnim i
psihičkim stanjem.
Odbijanje
primitka obavijesti
Članak
14.
Pacijent
ima pravo pisanom i potpisanom izjavom odbiti primitak obavijesti o
prirodi
svoga zdravstvenoga stanja i očekivanom ishodu predloženih i/ili
poduzetih
medicinskih postupaka i mjera.
Članak
15.
Pacijent
s punom poslovnom sposobnošću ne može se odreći prava na obaviještenost
u slučajevima
u kojima mora biti svjestan prirode svoje bolesti, kako ne bi ugrozio
zdravlje
drugih.
Pacijent
s punom poslovnom sposobnošću ima pravo u pisanom obliku ili na bilo
koji drugi
vjerodostojan način odrediti osobu koja će umjesto njega biti
obaviještena.
Pacijent
ima pravo biti obaviješten čak i u slučajevima kad njegov pristanak
nije uvjet
započinjanja terapije (u hitnim slučajevima).
Pravo
na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno
terapijskog
postupka
Članak
16.
Pacijent
ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno
terapijski
postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi
nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna
oštećenja
njegovoga zdravlja.
Prihvaćanje
pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog
postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti.
Obrazac
suglasnosti te obrazac izjave o odbijanju
pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka pravilnikom
propisuje
ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar).
Slijepa
osoba, gluha osoba koja ne zna čitati, nijema
osoba koja ne zna pisati i gluhoslijepa osoba, prihvaća pojedini
dijagnostički,
odnosno terapijski postupak izjavom u obliku javnobilježničkog akta ili
pred
dva svjedoka iskazanom izjavom o imenovanju poslovno sposobne osobe
koja će u
njeno ime prihvaćati ili odbijati pojedini takav postupak.
Zaštita
pacijenta koji nije sposoban dati pristanak
Članak
17.
Za
pacijenta koji nije pri svijesti, za pacijenta s težom duševnom
smetnjom te za
poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta, osim u slučaju
neodgodive
medicinske intervencije, suglasnost iz članka 16. stavka 2. ovoga
Zakona
potpisuje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta.
U
interesu pacijenta osoba iz stavka 1. ovoga članka može suglasnost u
bilo koje
vrijeme povući potpisivanjem izjave o odbijanju pojedinoga
dijagnostičkog,
odnosno terapijskog postupka.
Ukoliko
su interesi pacijenata iz stavka 1. ovoga članka i njihovih zakonskih
zastupnika, odnosno skrbnika suprotstavljeni, zdravstveni radnik je
dužan odmah
o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb.
Članak
18.
Ako se
zbog hitne situacije ne može dobiti suglasnost zakonskog zastupnika,
odnosno
skrbnika iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona pacijent će se podvrći
dijagnostičkom,
odnosno terapijskom postupku samo u slučaju kada bi zbog nepoduzimanja
postupka
bio neposredno ugrožen njegov život ili bi mu prijetila ozbiljna i
neposredna
opasnost od težeg oštećenja njegovoga zdravlja. Postupak se može
provoditi bez
pristanka zakonskog zastupnika, odnosno skrbnika pacijenta samo dok
traje
navedena opasnost.
Zaštita
pacijenta nad kojim se obavlja znanstveno istraživanje
Članak
19.
Za
znanstveno istraživanje nad pacijentom i uključivanje pacijenta u
medicinsku
nastavu nužan je izričiti pristanak obaviještenog pacijenta.
Pristanak
obaviještenog pacijenta je, u smislu ovoga
Zakona, pisana, datirana i od pacijenta potpisana suglasnost za
sudjelovanje u
određenom znanstvenom istraživanju ili medicinskoj nastavi dana na
temelju
preciznih i na razumljiv način dokumentiranih obavijesti o prirodi,
važnosti,
posljedicama i rizicima ispitivanja. Za poslovno nesposobnog ili
maloljetnog
pacijenta, pristanak daje njegov zakonski zastupnik ili skrbnik.
Pacijent,
odnosno njegov zakonski zastupnik, odnosno
skrbnik u interesu pacijenta može suglasnost iz stavka 2. ovoga članka
povući u
bilo koje vrijeme.
Članak 20.
Znanstvena
istraživanja nad pacijentom mogu se
poduzeti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
1. nema
zamjene usporedive učinkovitosti za istraživanje
na ljudima,
2. rizici
kojima se izlaže pacijent nisu nerazmjerni
mogućim koristima od istraživanja,
3.
istraživanje je odobrilo nadležno etičko
povjerenstvo sukladno posebnome zakonu, nakon nezavisnog ispitivanja
njegove
znanstvene vrijednosti, važnosti cilja istraživanja i ocjene njegove
etičke
prihvatljivosti,
4. pacijenti
na kojima se provode istraživanja moraju
biti upoznati o svojim pravima i zaštiti svojih prava sukladno zakonu,
5. pribavljen
je pristanak obaviještenog pacijenta iz
članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 21.
Znanstveno
istraživanje nad poslovno nesposobnim
pacijentom, pacijentom koji nije sposoban za rasuđivanje te nad
maloljetnim
pacijentom može se poduzeti ako su uz uvjete iz članka 20. točke 1.,
2., 3. i
4. ovoga Zakona ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:
1. rezultati
istraživanja mogu pridonijeti stvarnoj i
izravnoj koristi za zdravlje pacijenta,
2.
istraživanje usporedive učinkovitosti ne može se
provoditi nad pacijentima koji su sposobni dati pristanak,
3.
pribavljena je suglasnost zakonskog zastupnika,
odnosno skrbnika,
4. pacijent
se ne protivi istraživanju.
Iznimno od
stavka 1. ovoga članka, u slučaju kada istraživanje
ne može proizvesti rezultate od izravne koristi za pacijenta,
istraživanje se
može odobriti pod uvjetima iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. ovoga članka
te uz
uvjete:
1. cilj
istraživanja je postizanje rezultata koji
mogu koristiti pacijentu ili drugim pacijentima iste dobne skupine,
odnosno
pacijentima s istom bolešću,
2.
istraživanje obuhvaća minimalni rizik i minimalno
opterećenje za pacijenta.
Zahvati
na ljudskom genomu
Članak
22.
Zahvat
usmjeren na promjenu ljudskoga genoma može se poduzeti samo za
preventivne,
dijagnostičke ili terapijske svrhe pod uvjetom da cilj promjene nije
uvođenje
bilo kakvih preinaka u genomu potomka pacijenta.
Testovi
koji ukazuju na genetske bolesti ili služe za identifikaciju pacijenta,
kao
nositelja gena odgovornog za bolest ili za otkrivanje genetske
dispozicije ili
podložnosti na bolest, mogu se obavljati samo u zdravstvene svrhe ili
radi
znanstvenog istraživanja vezanog uz zdravstvene svrhe i uz
odgovarajuće
genetsko savjetovanje.
Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji
Članak
23.
Pacijent
ima pravo na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se
odnosi na
dijagnostiku i liječenje njegove bolesti.
Pacijent ima
pravo o svome trošku zahtijevati
presliku medicinske dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka.
Medicinska
dokumentacija koja se uručuje pacijentu po
završenom liječničkom pregledu, odnosno po završenom liječenju
propisuje se
posebnim zakonom kojim se uređuju vrste i sadržaj te način vođenja,
čuvanja,
prikupljanja i raspolaganja medicinskom dokumentacijom.
Članak 24.
U slučaju
smrti pacijenta, ako to pacijent nije za života
izrijekom zabranio, pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju iz članka
23.
stavka 1. ovoga Zakona ima bračni drug pacijenta, izvanbračni drug,
punoljetno
dijete, roditelj, punoljetni brat ili sestra te zakonski zastupnik,
odnosno
skrbnik pacijenta.
Osobe iz
stavka 1. ovoga članka imaju pravo o svom
trošku zahtijevati presliku medicinske dokumentacije iz stavka 1. ovoga
članka.
Protivljenje
uvidu u medicinsku dokumentaciju prema
stavku 1. ovoga članka pacijent daje pisanom izjavom solemniziranom od
javnog
bilježnika.
Pravo na povjerljivost
Članak
25.
Pacijent
ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova
zdravlja
sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih
podataka.
Pacijent
ima pravo dati usmenu ili pisanu izjavu o osobama koje mogu biti
obaviještene o
njegovu prijmu u stacionarnu zdravstvenu ustanovu kao i o njegovom
zdravstvenom stanju. Pacijent može imenovati i osobe kojima zabranjuje
davanje
tih podataka.
Pravo na održavanje osobnih kontakata
Članak
26.
Tijekom
boravka u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi pacijent ima pravo
primanja
posjetitelja sukladno kućnom redu zdravstvene ustanove te pravo
zabraniti
posjete određenoj osobi ili osobama.
Pravo
na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove
Članak
27.
Pacijent ima
pravo samovoljno napustiti stacionarnu
zdravstvenu ustanovu, osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, u
slučajevima
kada bi to štetilo njegovome zdravlju i zdravlju ili sigurnosti drugih
osoba.
O namjeri
napuštanja ustanove iz stavka 1. ovoga članka
pacijent mora dati pisanu izjavu ili usmenu izjavu pred dva istovremeno
nazočna
svjedoka koji potpisuju izjavu o namjeri pacijenta da napusti ustanovu.
Pisana izjava
iz stavka 2. ovoga članka prilaže se u
medicinsku dokumentaciju pacijenta.
Podatak o
samovoljnom napuštanju zdravstvene ustanove
bez najave nadležan zdravstveni radnik obvezan je upisati u medicinsku
dokumentaciju pacijenta. Ako to nalaže zdravstveno stanje pacijenta
nadležan
zdravstveni radnik o napuštanju zdravstvene ustanove bez najave obvezan
je
obavijestiti osobu iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona, a nadležna
tijela u
slučajevima određenim posebnim propisima. Ako je pacijent nesposoban
za rasuđivanje,
odnosno maloljetan nadležan zdravstveni radnik obvezan je obavijestiti
njegova
zakonskog zastupnika, odnosno skrbnika.
Pravo
na privatnost
Članak
28.
Pri pregledu, odnosno liječenju,
a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete
koji
osiguravaju privatnost.
Pravo na naknadu štete
Članak
29.
Pacijent
ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznoga prava.
III.
POVJERENSTVO ZA ZAŠTITU PRAVA PACIJENATA U JEDINICI PODRUČNE
(REGIONALNE)
SAMOUPRAVE
Članak
30.
U cilju
ostvarivanja i promicanja prava pacijenata u svakoj jedinici područne
(regionalne) samouprave osniva se Povjerenstvo za zaštitu prava
pacijenata (u
daljnjem tekstu: Povjerenstvo).
Članak
31.
Povjerenstvo
djeluje pri upravnom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave
nadležnom
za poslove zdravstva.
Sredstva
za naknade za rad članova Povjerenstva osigurava jedinica područne
(regionalne)
samouprave.
Sastav
Povjerenstva
Članak
32.
Povjerenstvo
ima pet članova koje na temelju javnog poziva imenuje skupština
jedinice područne
(regionalne) samouprave iz redova pacijenata, nevladinih udruga i
stručnjaka na
području zaštite prava pacijenata.
Djelokrug rada Povjerenstva
Članak
33.
Povjerenstvo
obavlja sljedeće poslove:
– prati
primjenu propisa na području jedinice područne (regionalne) samouprave
koji se
odnose na zaštitu prava i interesa pacijenata,
– prati
povrede pojedinačnih prava pacijenata na području jedinice područne
(regionalne) samouprave,
–
predlaže poduzimanje mjera za zaštitu i promicanje prava pacijenata
na području
jedinice područne (regionalne) samouprave,
– bez
odgađanja obavještava Povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava
pacijenata
ministarstva nadležnog za zdravstvo o slučajevima težih povreda prava
pacijenata koje mogu ugroziti život ili zdravlje pacijenata,
–
podnosi skupštini jedinice područne (regionalne) samouprave i
ministarstvu
nadležnom za zdravstvo godišnje izvješće o svom radu,
–
obavještava javnost o povredama prava pacijenata,
– obavlja
druge poslove određene ovim Zakonom.
Povjerenstvo
donosi poslovnik o svome radu kojim se pobliže uređuje organizacija i
način
rada.
Članak
34.
Članovi
Povjerenstva u svome radu obvezni su postupati tako da ne ugroze
dužnost čuvanja
službene, odnosno profesionalne tajne.
Članak
35.
Pacijent
koji smatra da mu je povrijeđeno pravo utvrđeno ovim Zakonom ima pravo
usmeno
ili pisanim putem sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti izjaviti
pritužbu
ravnatelju zdravstvene ustanove, upravi ili osobi ovlaštenoj za vođenje
poslova
trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno
privatnom
zdravstvenom radniku.
Ako
ravnatelj zdravstvene ustanove, uprava ili osoba ovlaštena za vođenje
poslova
trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno
privatni
zdravstveni radnik ne obavijesti pacijenta u roku od osam dana od dana
izjavljene pritužbe o mjerama poduzetim povodom pritužbe ili ako nije
zadovoljan poduzetim mjerama pacijent ima pravo podnijeti pritužbu
Povjerenstvu.
Za
pacijenta koji nije pri svijesti, za pacijenta koji nije sposoban za
rasuđivanje
te za maloljetnog pacijenta pritužbu iz stavka 1. i 2. ovoga članka
Povjerenstvu ima pravo podnijeti bračni drug pacijenta, izvanbračni
drug,
punoljetno dijete, roditelj, punoljetni brat ili sestra te zakonski
zastupnik,
odnosno skrbnik pacijenta.
Članak
36.
U obavljanju
poslova iz svoga djelokruga Povjerenstvo je ovlašteno upozoravati,
predlagati i
davati preporuke.
Povjerenstvo
je ovlašteno nadležnim tijelima državne uprave, tijelima lokalne i
područne (regionalne)
samouprave, pravnim i fizičkim osobama predlagati poduzimanje mjera za
sprječavanje
štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese pacijenata i
zahtijevati
izvješća o poduzetim mjerama.
Povjerenstvo
će obavijestiti podnositelja pritužbe o poduzetim aktivnostima
poduzetim
povodom njegove pritužbe bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana.
Članak
37.
Povjerenstvo
ima pravo pristupa u prostorije u kojima se sukladno posebnome zakonu
obavlja
zdravstvena djelatnost te pravo na uvid u način ostvarivanja prava
pacijenata.
O obavljenom
uvidu iz stavka 1. ovoga članka Povjerenstvo sastavlja izvješće koje
bez odgađanja,
a najkasnije u roku od 8 dana, dostavlja nadležnoj inspekciji sukladno
Zakonu
o zdravstvenoj zaštiti, Zakonu o sanitarnoj inspekciji, odnosno tijelu
nadležne
komore koje, sukladno Zakonu o liječništvu, Zakonu o stomatološkoj
djelatnosti,
Zakonu o ljekarništvu, Zakonu o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti i
Zakonu o
sestrinstvu, provodi nadzor nad radom osoba koje obavljaju zdravstvenu
djelatnost.
Tijelo iz
stavka 2. ovoga članka dužno je u roku od
30 dana od dana zaprimanja izvješća, a u hitnim slučajevima bez
odgađanja,
izvijestiti Povjerenstvo o poduzetim radnjama.
Ako tijelo iz
stavka 2. ovoga članka na temelju
provedenoga propisanog postupka osnovano posumnja da je povredom prava
pacijenata utvrđenih ovim Zakonom učinjen prekršaj ili kazneno djelo
obvezno je
bez odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka nadzora
s utvrđenim
činjenicama odlučnim za poduzimanje mjera podnijeti zahtjev za
pokretanje prekršajnog
postupka, odnosno prijavu zbog pokretanja kaznenog postupka.
Tijelo kojem
je podnesen zahtjev, odnosno prijava iz
stavka 4. ovoga članka obvezno je o ishodu postupka obavijestiti
Povjerenstvo.
Povjerenstvo će u daljnjem roku od 8 dana o ishodu postupka
obavijestiti
pacijenta.
IV. POVJERENSTVO ZA ZAŠTITU I PROMICANJE
PRAVA
PACIJENATA MINISTARSTVA NADLEŽNOG ZA ZDRAVSTVO
Članak
38.
U
ostvarivanju društvene skrbi za zaštitu prava pacijenata, u okviru
prava i
obveza Republike Hrvatske na području zdravstvene zaštite, ministar
osniva i
imenuje Povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata
ministarstva
nadležnog za zdravstvo.
Povjerenstvo
iz stavka 1. ovoga članka ima sedam članova
i to:
– tri
predstavnika udruga za zaštitu prava
pacijenata,
– jednog
predstavnika medija,
– tri
predstavnika ministarstva nadležnog za
zdravstvo.
Članak 39.
Povjerenstvo
za zaštitu i promicanje prava pacijenata
ministarstva nadležnog za zdravstvo obavlja sljedeće poslove:
– prati
provedbu ostvarivanja prava pacijenata
sukladno ovome Zakonu,
– raspravlja
o izvješćima povjerenstava jedinica
područne (regionalne) samouprave,
– daje
mišljenja, preporuke i prijedloge nadležnim
tijelima o utvrđenom stanju na području djelokruga rada povjerenstava
jedinica
područne (regionalne) samouprave,
– predlaže
poduzimanje mjera za izgradnju cjelovitog
sustava zaštite i promicanja prava pacijenata u Republici Hrvatskoj i
– surađuje s
domaćim i međunarodnim tijelima i organizacijama
na području zaštite i promicanja prava pacijenata.
Povjerenstvo
iz stavka 1. ovoga članka donosi
poslovnik o svome radu kojim se pobliže uređuje organizacija i način
rada.
Sredstva za
naknade za rad članova Povjerenstva iz
stavka 1. ovoga članka osiguravaju se iz državnoga proračuna, a visinu
naknade
utvrđuje ministar.
Članak
40.
Članovi
Povjerenstva za zaštitu i promicanje prava pacijenata ministarstva
nadležnog za
zdravstvo u svome radu obvezni su postupati tako da ne ugroze dužnost
čuvanja
službene, odnosno profesionalne tajne.
V.
KAZNENE ODREDBE
Članak
41.
Novčanom
kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
zdravstvena ustanova ako:
1.
uskrati pacijentu pravo na obaviještenost iz članka 8. ovoga Zakona,
2.
uskrati pacijentu pravo na podatak o imenu te specijalizaciji osobe
koja mu
izravno pruža zdravstvenu zaštitu (članak 12.),
3. uskrati
pacijentu pravo na prihvaćanje ili
odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka
protivno članku
16. – 18. ovoga Zakona,
4. postupi
suprotno odredbama članka 17. stavka 3.
ovoga Zakona,
5. obavlja
znanstveno istraživanje nad pacijentom
protivno odredbama članka 19. – 21. ovoga Zakona,
6. obavlja
zahvat na ljudskom genomu protivno članku
22. ovoga Zakona,
7. uskrati
uvid u medicinsku dokumentaciju protivno članku
23. i članku 24. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
8. povrijedi
pravo na povjerljivost podataka iz članka
25. ovoga Zakona,
9. uskrati
pacijentu pravo na održavanje osobnih
kontakata ili povrijedi zabranu posjete određenoj osobi ili osobama
(članak
26.),
10. uskrati
pacijentu pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove protivno
članku
27. ovoga Zakona,
11. uskrati
pacijentu pravo na privatnost (članak 28.).
Za prekršaj
iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna
osoba u
zdravstvenoj ustanovi.
Za prekršaj
iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna i trgovačko
društvo
koje obavlja zdravstvenu djelatnost sukladno Zakonu o zdravstvenoj
zaštiti.
Za prekršaj
iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se
novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna
osoba u trgovačkom
društvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost.
Za prekršaj
iz stavka 1. točke 1., 3., 4., 5. – 8. i
11. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do
10.000,00
kuna i privatni zdravstveni radnik.
Članak 42.
Novčanom
kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00
kuna kaznit će za prekršaj zdravstveni radnik ako:
1. na zahtjev
pacijenta uskrati obavijest (članak
9.),
2. na zahtjev
pacijenta uskrati pravo na drugo stručno
mišljenje (članak 10. stavak 2.),
3. postupi
suprotno odredbama članka 17. stavka 3.
ovoga Zakona,
4. ne
upiše podatak o namjeri pacijenta da napusti zdravstvenu ustanovu ili
ne upiše
podatak o samovoljnom napuštanju zdravstvene ustanove bez najave
pacijenta (članak
27. stavak 4.).
VI.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
43.
Skupštine
jedinica područne (regionalne) samouprave će u roku od dva mjeseca od
dana
stupanja na snagu ovoga Zakona imenovati Povjerenstvo za zaštitu prava
pacijenata.
Ministar će u
roku od 30 dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona osnovati i imenovati Povjerenstvo za zaštitu i
promicanje
prava pacijenata ministarstva nadležnog za zdravstvo.
Članak 44.
Pravilnike za
čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom
ministar će donijeti u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu
ovoga
Zakona.
Članak 45.
Odredbe ovoga
Zakona koje se odnose na zdravstvene
ustanove na odgovarajući se način primjenjuju i na trgovačka društva te
privatne zdravstvene radnike koji obavljaju zdravstvenu djelatnost
sukladno
Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Članak 46.
Ovaj Zakon
stupa na snagu osmoga dana od dana objave
u »Narodnim novinama«.
Klasa:
500-01/04-01/05
Zagreb, 19. studenoga 2004.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga
sabora
Vladimir Šeks, v. r.
Natrag<< |